АНАРХИЯ НА ЕЗИКА

            (превод от босненски)

Още една безполезна песен,

която диктува анархията на езика,

с точка на рядък край:

която означава края.

Още една,

на която се говори

с вероломен глас.

Още една,

без съобщения, поука, уроци.

Понякога се чувствам,

дори и аз не знам защо,

някак си тайно дискредитиран.

Много странно чувство –

емблемата на нереално перфектната бездна е в напразното съществуване.

Както…, както е в утробата на мащехата.

И тази необходимост, която впоследствие е резултат от неизбежното,

разделя този мой жизнен артишок в огромната

Татарска пустиня на реалното, и то само днес, на този Разпети петък.

Не, това не може да е било случайно.

Трябва да е било любов.

Може би всичко е

само настилка на хармония,

пропита с ронливи мисли?

ANARHIJA U JEZIKU

            Аutor: Safer Grbić, B. i H.

Još jedna isprazna pjesma

koju diktira anarhija u jeziku

sa točkom na retku krajnjem:

što znači krȃj

Još jedna

o kojoj će se pričati

podmuklim glasom

Još jedna

bez poruke, pouke, poduke

Ponekad se osjećam,

niti sam ne znam zašto,

nekako zatajeno diskreditiran.

Jako čudan osjećaj.

Amblem nestvarno savršenog ambisa u uzaludnom postojanju.

Kao..., kao u utrobi maćehe.

I ta nujnost koja posljedično proizlazi iz neminovnog,

rascijepa ovu moju artičoku životnosti u nepreglednu

Tatarsku pustinju realnog i to baš danas na ovaj veliki petak.

Ne, to ne može biti slučajno.

To mora da je ljubav.

Možda je sve

samo izronuli sklad

zadojen uronulom mišlju (?)